Narančasta boja dobila je ime prema plodu naranče. Ime izvorno dolazi iz sanskrtske riječi za naranču naranga. Prije nego je izraz uveden na engleskom govornom području, boja se na staroengleskom jednostavno nazivala ġeolurēad, što znači žuto-crvena.
Zajedno s crvenom, žutom i crnom bojom, narančasta je bila jedna od prvih boja koje je čovjek koristio. Može je se pronaći na zidovima pećine Lascaux u južnoj Francuskoj, u Španjolskoj, ali i drugdje u Europi. Radila se iz oker pigmenata i miješala sa životinjskim mastima.
U starom Egiptu se za grobne freske koristio narančasti mineralni pigment nazvan realgar. Naziv realgar dolazi iz arapskoga izraza rahj al ghar što znači prah rudnika. Ovaj narančasti pigment nastaje iz prirodnog narančastocrvenog minerala realgara koji se u prirodi često nalazi zajedno sa žutim pigmentom auripigmentom. Međutim, realgar se ipak nije koristio tako često kao auripigment jer je vrlo otrovan arsenov sulfid. Unatoč tome do izuma krom narančastog pigmenta bio je jedini čisti narančasti pigment. Danas se koristi u proizvodnji pesticida i pirotehnike.
Krom narančasti pigment otkrio je francuski kemičar Louis Nicolas Vauquelin 1797. godine iz prirodnog minerala krokita (PbCrO4). Kasnije je otkriveno kako se ovaj narančasti pigment može dobiti i iz kromita (FeCr2O4) pa su oba minerala korištena u proizvodnji krom narančaste. Danas je to zastarjeli pigment i više se ne proizvodi.
Zanimljivo:
Narančasta se zbog visoke vidljivosti često koristi za znakove upozorenja te određenu vrstu odjeće i opreme. Tako su na primjer prsluci za spašavanje narančaste boje, radna odijela cestarskih radnika i odijela posade Space Shuttlea.
