Mnogi od nas čitavu godinu s nestrpljenjem iščekuju Božić i vesele se onom posebnom ugođaju koji nas svih prožme u vrijeme blagdana. To je vrijeme druženja, slavlja, darivanja, obiteljskih večera i ručkova. Blagdansku atmosferu dodatno naglašavamo ukrašavanjem, trgova, ulica i domova pa su kuglice, svijeće, vijenci, zvijezde, čizmice i božićno drvce nezaobilazni ukrasi kojima ćemo unijeti božićni duh u svaki kutak doma. Tradicija božićnog dekoriranja je duga, a s vremenom su ljudi samo uvodili sve više i više novih i kreativnih ideja za uređenje. Međutim, dvije boje se konstantno ponavljaju i slobodno možemo reći da predstavljaju Božić. To je kombinacija crvene i zelene boje. No jeste li se ikada zapitali zašto baš ove dvije boje predstavljaju Božić? Nije to zbog crvenog odijela Djeda Mraza ili Rudolfovog crvenog nosa, niti je zelena bila inspirirana vilenjacima Djeda Mraza. Sve je počela jako davno.
Kao i kod svake dugogodišnje tradicije i ovdje postoji mnoštvo priča o korijenima božićnog dekoriranja. Neki misle da je sve počelo s božikovinom, biljkom zelenih listova i crvenih bobica. Kako tijekom oštrih zima rijetko koja biljka preživi one koje bi preživjele na kraju su se povezivale s Božićem. Tako se za božikovinu smatralo da tjera zle duhove te se stavljala iznad vrata kako bi zaštitila ukućane.
U katoličanstvu se crvena i zelena izravno povezuju s Isusom Kristom. Crvena boja simbolizira krv koju je Isus prolio, a zelena nadu u vječni život. Tijekom srednjeg vijeka, crkva je podučavala nepismeno stanovništvo o važnim vjerskim događajima organizirajući predstave. Priča o Adamu i Evi koja je ljudima trebala pokazati kako su stvoreni, njihov grijeh i na kraju izgon iz raja uvijek se izvodila 24. prosinca. Kako je tijekom zime bilo teško naći stablo jabuke puno zrelih, crvenih jabuka koristili su stablo jele na koje su vješali crvene jabuke. Tako je korištenje jele kao simbola dobra i zla postala uobičajena praksa te su i ljudi počeli slijediti crkveni primjer i stavljati borove u svoje domove ukrašavajući ih crvenim jabukama. Na taj način su zelena i crvena postale božićne boje, ali se i razvila tradicija ukrašavanja božićnog drvca.
Odvojeno, crvena i zelena imaju cijeli niz različitih značenja, ali zajedno predstavljaju božićne boje i teško je zamisliti da će ikada izgubiti svoje božićno značenje ili da bi ih bilo koja druga boja mogla zamijeniti.
Mnogi misle kako je tradicija upotrebe crvene i zelene započela s biljkom Poinsettiom tj. Božićnom zvijezdom, ali ona je postala simbolom Božića tek u novije vrijeme. Božićna zvijezda porijeklom je iz Meksika, a u Ameriku ju je 1828. donio američki veleposlanik u Meksiku Joel Roberts Poinsett prema kojem je biljka kasnije i nazvana. Danas je nezaobilazan blagdanski ukras u svim domovima.
