Upotreba kista započela je u Kini oko 300 p.Kr. Smatra se da je izumu značajno pridonio Meng Tian, general dinastije Qin, koji je navodno jednom prilikom skinuo ukrasne rese sa svog mača, močio ih u tintu i tako pisao izvještaj caru.
Do nedavno se vjerovalo kako su Europljani otkrili uljane boje. Međutim u afganistanskim špiljama otkrivene su do sada najstarije slike rađene uljanim bojama koje datiraju iz 5. – 9. stoljeća.
Narančasti pigment dobiven iz prirodnog minerala realgara zbog svog otrovnog djelovanja uslijed arsena u sastavu koristio se kao otrov na vrhovima otrovnih strelica.
Za proizvodnju 1,5 grama čiste purpurno ljubičaste boje bilo je potrebno oko 12.000 školjki. To je jedva bilo dovoljno za jednu rimsku togu pa nije čudno što se ljubičasta koristila isključivo za odjeću careva.
Marco Polo (13. st.) je prvi donio vijest o proizvodnji indigo boje u Indiji. Od srednjeg vijeka indigo se vrlo često koristio u Europskom slikarstvu
Smatra se kako je Napoleonova smrt u progonstvu na Sv. Heleni ubrzana zbog otrovnog arsena iz smaragdno zelenog pigmenta zidnih tapeta. Također, smatra se kako je korištenje ovog pigmenta uzrokovalo neurološke smetnje kod Van Gogha i Moneta, a kod Moneta i sljepilo.
kanađanin Norman Breakey izumio je valjak za bojanje, međutim kako ga nije patentirao nikada nije profitirao od toga. Prvi ga je patentirao amerikanac Richard Croxton Adams.
Sustav računalnog miješanja boja prvi put je uvela američka tvrtka Benjamin Moore,
Dan danas su nepoznati sastojci narančastog laka koji je koristio talijanski proizvođač gudačkih instrumenata Antonio Stradivari. Zbog misterioznog laka vjeruje se kako je upravo on ono što Stradivarijevoj violini daje fin zvuk.
Primjenom kobaltno zelenog pigmenta iz 18. stoljeća u proizvodnji spintronic čipova u budućnosti bi trebali dobiti efikasnija i brža računala.
