Boja je osobina stvari koju percipiramo kada je tijelo izloženo prirodnom ili umjetnom svjetlu.
Sve oko nas je sastavljeno od vrlo sitnih kristala različitih oblika i veličina. Ti kristali funkcioniraju poput staklene prizme te propuštaju, lome i odbijaju zrake svjetlosti. Pri tome se javljaju raznolike boje jer predmeti neke boje upijaju, a druge odbijaju. Mi primjećujemo samo reflektirane boje. Dakle, ako neki predmet vidimo kao crveni to znači da je upio sve boje spektra, osim crvene koju je odbio. Predmet crne boje upio je sve boje, a tijelo bijele boje je odbilo sve boje. Sivi predmeti u jednakoj mjeri reflektiraju sve boje, ali ih i djelomično apsorbiraju.
Sunčeva svjetlost je bijela svjetlost sastavljena od kontinuiranog niza svih boja vidljivog spektra. Zato bijelu zovemo neboja ili akromatska boja.
Spektar (lat. spectrum – pojava) je otkrio Isaak Newton 1676. g. razlomivši bijelu svjetlost u trostranoj prizmi. U njoj je otkrio sve postojeće boje koje je potom razgraničio u sedam boja po uzoru na glazbenu ljestvicu: crvena, narančasta, žuta, zelena, cijan (svijetloplava), indigo (tamnoplava) i ljubičasta.
Ljudsko oko primjećuje valne dužine od 400nm (ljubičasta) do 700nm (crvena). Prije ljubičaste je nama nevidljiva ultraljubičasta, a poslije crvene nalazi se nama nevidljiva infracrvena. Zanimljivo je da postoji i boja koju vidimo, a ne nalazi se u spektru, to je magenta (purpur) koja nastaje interferencijom tj. preklapanjem valova.
Stoga, predmeti koji nas okružuju zapravo nemaju boju već ih moramo osvijetliti kako bismo ih obojili.
